Rođen je u Osijeku 22. ožujka 1897. Zarana je pjevao po raznim društvima, vokalnim sastavima i zborovima.
U prvim razredima realne gimnazije pjevao je u đačkom zboru sopransku dionicu a od četvrtog razreda već je bio bariton. Kao đak trgovačke akademije prešao je iz vokalnog sastava Zrinski u Pjevački zbor Kuhač, kojim je tada dirigirao Josip Canić. Postao je stup zbora ali nije razmišljao ozbiljno se baviti pjevanjem smatrajući da ima običan bas-baritonski glas.
Poslije mature poslali su ga u Rijeku na odsluženje vojnog roka 1915./1916. a onda na bojišnicu gdje se pune dvije i pol godine vukao po ruskim i talijanskim rovovima i uoči propasti Austro-Ugarske monarhije dobio čin zastavnika. Nakon povratka u Osijek nastavio je pjevati po društvima: Njegov su glas primijetili istaknuti osječki dramski glumci Josip Maričić, otac poznatijeg dramskog prvaka Veljka, Aca Gavrilović i Leo Matoš i nagovorili ga da se prijavi na audiciju ravnatelju Opere, dirigentu Mirku Poliću.
On mu je odmah ponudio angažman od 1. siječnja 1919., a 28. veljače 1919. povjerio mu je debi u ulozi Marcela u Puccinijevoj operi La Bohème na gostovanju našeg poznatog tenora, prvaka zagrebačke Opere Ernesta Cammarote. Pjevač je neko vrijeme učio kod njega, ali je uglavnom samouk.
Otišao je u Beč i neko vrijeme radio s dr. Koschom. Bečka državna opera nudila mu je poslije, 1924., angažman ali s gotovo upola manjom mjesečnom plaćom nego što je imao u Osijeku i odbio ga je. U Osijeku je na početku angažmana uglavnom pjevao uloge lirskog baritona: Sharplessa u Madame Butterfly i Verdijeve grofa Lunu u Trubaduru, Germonta u Traviati i Renata u Krabuljnom plesu, a poslije i uloge tzv. basso cantante – četiri lika demona u Hoffmannovim pričama i Vodenjaka u Rusalki a 1926. uvrstio je u repertoar Nikolu Šubića Zrinjskog koji će postati njegova amblemska uloga. Dobio je umjetnički nadimak Kruco. Bio je član Opere Hrvatskoga narodnog kazališta do njezina zatvaranja 1927. godine.
Zatim je otišao u Beograd i postao član Opere beogradskog Narodnog Pozorišta. U Beogradu je proširio repertoar ulogama u slavenskim operama. Pjevao je Maksima u operi Knez od Zete i Mitkea u Koštani Petra Konjovića, Zulumćara u istoimenoj operi Petra Krstića, koja je praizvedena 1927., zatim Franu u operi Adel i Mara Josipa Hatzea i Gojena u Gotovčevoj Morani te Galickoga u Knezu Igoru koji je postao jedna od njegovih najboljih uloga.
Dana 12. travnja 1938. pjevao je Escamilla uz Ančicu Mitrović i Franju Klokočkog u predstavi Carmen u Osijeku s kojom je dirigent Lav Mirski obilježio 25. godišnjicu umjetničkog rada.
U Rijeci je najprije nastupio na koncertu 2. listopada 1946. u Narodnom kazalištu na kojemu su predstavljeni solisti Opere. Pjevao je romancu Zrinjskog.
Osvajao je svojim plemenitim, sonornim, opsežnim i raskošnim bas-baritonskim glasom ali i izvanrednim glumačkim sposobnostima čime je donosio na scenu žive i vjerodostojne likove. Bio je jedna od najvećih ličnosti hrvatske operne reprodukcije. Umro je 24. kolovoza 1981. u Rijeci i pokopan na riječkom groblju Kozala.
Izvor