Gimnaziju je završio u Rijeci 1918. a studij medicine 1924. u Zagrebu. Od 1927. radi u bakteriološkom odjelu Doma narodnog zdravlja u Sušaku, najprije kao pomoćni liječnik, a od 1931. do 1942. kao upravitelj Doma.
Usavršivši se 1928. u Visokoj školi za malariologiju u Rimu, bavi se proučavanjem i suzbijanjem malarije na otocima Krku, Rabu i Pagu, gdje je malarija bila velik problem. Godine 1942–43. interniran je u Italiji, a nakon kapitulacije Italije prelazi u NOV i u vojnoj službi ostaje do 1949.
Od 1949. do 1959 (uz prekid 1952/53) voditelj je Epidemiološkog odjela Centralnoga higijenskog zavoda u Zagrebu te istodobno nastavnik u Školi narodnog zdravlja, gdje predaje epidemiologiju i sanitarnu biologiju za sanitarne inženjere i studente Tehničkog fakulteta.
Godine 1950. priznata mu je specijalizacija iz epidemiologije, a 1952. habilitira se za docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta temom o ulozi krških ponornica u širenju crijevnih zaraza. Na vlastiti je zahtjev umirovljen 1959. te seli u Rijeku, gdje se iste godine aktivira kao voditelj Higijensko-epidemiološkog odjela Zavoda za zaštitu zdravlja, na kojem radi do umirovljenja 1972.
Istodobno je od 1960. do 1972. predstojnik Katedre za higijenu i socijalnu medicinu riječkoga Medicinskog fakulteta, na kojem je od 1960. izvanredni i od 1965. redoviti profesor.
Napose se bavio biologijom stajaćih i tekućih vodâ sa sanitarnoga gledišta. Organizirao je ispitivanje i ocjenjivanje sanitarno-biološkog stanja Plitvičkih jezera, jezera Bundek u Zagrebu, jezera Vrana na Cresu, Kupe kraj Karlovca i drugdje, osobito proučavajući mogućnost prijenosa crijevnih patogenih klica podzemnim tokovima krških rijeka.
Proučavao je trbušni tifus, dizenteriju i ostale crijevne zarazne bolesti, dokazavši baktericidno djelovanje octa na vibrione kolere. Istraživao je poliomijelitis i organizirao prvo cijepljenje protiv te bolesti u Republici Hrvatskoj. Također je unaprijedio laboratorijsku dijagnostiku u epidemiološkoj praksi.
Bio je predsjednik Republičke epidemiološke komisije, počasni član Zbora liječnika Hrvatske. Bavio se fotografijom. Zaslužan je za razvoj moderne fotografije i unapređivanje fotoamaterizma u Sušaku 1930-ih; pisao o fotoamaterizmu u časopisu Galerija (1933). Godine 1970. odlikovan je Nagradom grada Rijeke za životno djelo.
Izvor