Najveći riječki umjetnik XX. stoljeća i vodeća osobnost Riječke avangardne grupe između dvaju svjetskih ratova.
Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, studij slikarstva na Kraljevskoj akademiji lijepih umjetnosti u Budimpešti.
Nakon II. svjetskog rata, od 1947. zaposlen kao nastavnik likovne kulture u Talijanskoj gimnaziji, talijanskim osnovnim školama Gelsi i Belvedere, a 1963. osnovao tečaj crtanja i slikarstva za odrasle u Circolu.
Izlagao je u raznim europskim gradovima, kao na primjer u Rimu, Genovi, Firenci, Udinama, Vareseu, Budimpešti, Zagrebu i Beogradu. U Rijeci ostvario četiri samostalne izložbe. Bavio se i restauracijom, ilustracijom, grafičkim dizajnom, svirao tri instrumenta.
Godine 1969. postaje dobitnik Ordena rada sa srebrnim vijencem predsjednika SFRJ za umjetnički i dvadesetpetogodišnji pedagoški rad, i 1972. Nagrade Grada Rijeke.
Lokacija grobnog mjesta: KOZALA (J-16-1219, niše)