Na području groblja Drenova očuvan je prirodni šumarak crnog i alepskog bora, tipičan za submediteransko područje. Od velike je ekološke i vizualne važnosti za groblje budući da osnažuje dojam posjetitelja o uklopljenosti groblja u prirodni reljef.
Alepski ili bijeli bor rasprostranjen je na području Mediterana, od Maroka do Libije u sjevernoj Africi, od jugoistočne Španjolske do Grčke u Europi te u Izraelu i Jordanu. Vazdazelena, jednodomna, anemofilna, heliofilna i kserofilna je vrsta.
Raste na nadmorskim visinama do 1500 m, na plitkom tlu, vapnenačkoj podlozi i flišu. Izrazito je otporan na sušu. Stablo može doseći do 20 m visine. Ima vrlo razgranat i snažan korijenov sustav.
Deblo je često zakrivljeno, kora glatka i siva u mlađih stabala, a kasnije smeđa i ispucala. Iglice su po dvije na kratkom izbojku, duge, tanke i svijetlozelene. Češeri su okrenuti prema dolje, jajasti s debelim stapkama.