Studij medicine završio u Padovi 1943. godine, a potom je do 1945. bio u partizanskim sanitetskim postrojbama. Kirurgiju i urologiju specijalizirao je u Beogradu, a radio je u Vojnoj bolnici u Lovranu (1952.–54.) i kao voditelj kriruškog odjela Vojne bolnice u Puli (1954.–61.). Od 1961. do 1983. godine vodio kirurški odjel Dr. Zdravko Kučić u Rijeci i 1962. pretvorio ga u vrhunsku kliničku ustanovu.
Osnovao je Centar za dijalizu, a 1971. izveo prvu uspješnu transplantaciju bubrega u nas. Izvevši više od 250 transplantacija pomogao je i razvoju transplantacijskih programa u Zagrebu, Sarajevu i Skoplju. Bio je redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Rijeci (1979.–83. i dekan) i dopisni član JAZA od 1981.
Na grobu epitaf: "Fisso lo squardo a lontani orizonti giungesti al porto ove pace e letizia eterna".