Primarijus riječke bolnice i slobodni docent na Sveučilištu u Padovi. Medicinske studije pohađa u Beču i 1895. dobiva diplomu liječnika opće prakse.
Potom šest godina radi kao asistent na klinikama za nervne bolesti profesora Benedikta i profesora Neussera. 1901. vraća se u Rijeku i prihvaća mjesto upravitelja Bakteriološkog laboratorija gradske bolnice.
U stručnom se pogledu osobito istakao u proučavanju žutice i bubrežnih bolesti. Najopsežnije mu je djelo „Lezioni di ematologia” (izd. Wassermann), a “Lezioni di neurologia” ostali su nedovršeni. Osim toga napisao je veliki broj znanstvenih radova iz raznih medicinskih specijalnosti (neurologija, fiziopatologija, infektologija i dr.). Aktivan u Autonomnoj stanci.